Fra
Ilija Starcevic je rođen u Donjem Rajicu 1794. godine od roditelja, Nike i
Ane (rođ. Božic, rodom iz Štrepaca). Bio je prvi svecenik, ne samo iz Rajica,
nego i iz cijele goricke župe. Na krštenju je dobio ime Filip, a prilikom
zaređenja je uzeo ime fra Ilija. Kad mu je bilo devet godina, gorickim kapelanom
je bio fra Andrija Maracic, a dvije godine kasnije, fra Domin Grgic. Jedan od
njih je uzeo malog Filipa za svog „dijaka“, tj. podvornika kod svetih obreda i
uz to ga ucio citati. Kapelan, videci da je djecak cestit i bistar, otpremi ga u
sutješki samostan. Tamo je obukao habit sv. Franje, uzeo ime fra Ilija i otišao
na daljnje školovanje u Pecuh. Potom je studirao filozofiju i bogosloviju u
Kamenici, a zaređen je za svecenika u Pecuhu 1816. godine. Prvo mjesto mu je
bilo za duhovnog pomocnika u Foci. Za novu godinu 1818. god posjetio je svoje
rodno mjesto, Donji Rahic i župnika fra Jakova Grgica. Odatle se zaputio u
Sutjesku, za kapelana, ali je vec 1819. godine župnik u Tolisi. U Tolisi se
odmah prihvata posla da umjesto starog župnog stana napravi novi. Vec slijedece
godine opet je u Sutjesci gdje rukovodi poslovima oko popravka samostana i crkve.
Poslije dvije godine nakon završetka tih radova, po drugi put dolazi u Tolisu
(1822. god.). U župnom stanu, koji je bio prilicno prostran skuplja djecu i
poducava ih. 1823. godine sagradio je posebnu zgradu za školu i to je prva zgrada u Bosni napravljena za jednu školu. Fra Ilija je radio na proširenju kapele u Tolisi i toliko ju je proširio, da je u nju mogao smjestiti tri oltara. Od biskupa je dobio ovlast, da mladim nedjeljama dijeli blagoslov s Presvetim sakramentom. Kako su školske prostorije brzo postale premale, fra Ilija je u Donjoj Mahali napravio još jednu školu. Ostao je u Tolisi do 1838. godine. Za to vrijeme je cesto, kao franjevacki komesar morao zbog obaveza Provincije u Rim. Kroz to ga vrijeme u župi zamijenjivao fra Jerko Zecevic. Gradacacki kapetan Huseinbeg ga je veoma cijenio, što je fra Ilija u više navrata iskoristio i na taj nacin spasio život nekim kršcanima, koji su se našli u sukobu s Huseinbegom. Fra Ilija Starcevic, je imao veliko povjerenje kod bosanskih begova, pa je održavao vezu između pobunjenih bosanskih plemica, koje je predvodio Huseinbeg Gradašcevic, s jedne strane i austrijskog cara s druge strane. Tako je jednom prilikom, kad se Huseinbeg poslije neuspjele pobune sakrio u Osijeku, fra Ilija išao u Bec da pokuša da interveniše kod cara, kako bi se ovaj zauzeo kod Sultana za pomilovanje bosanskih plemica. Zbog svog politickog angažiranja i sam je imao problema, pa se neko vrijeme sklonio kod župnika u Nijemcima, u Srijemu. Na povratku je bio zatvoren u Sarajevo i nakon 18 dana opet pušten. Fra Ilija je imao dobre veze i s nekim važnim osobama iz Hrvatske, pa je nakon smrti biskupa Miletica, s austrijske strane dvaput predlagan za biskupa. Vjerovatno zbog njegove vratolomne politicke aktivnosti nije prihvacen u Rimu. Po treci put dolazi u Tolisu za župnika 1843. godine, ali je obolio od bolesti srca, pa odlazi na lijecenje u Bec. Međutim više mu nije bilo pomoci, pa je tamo i umro 10.10.1845. godine. Sahranjen je franjevackoj Gospinoj crkvi u selu Maria – Lanzendorf, austrijskom prosteništu. U Rahicu je u zadnjih sto godina uvijek bila samo jedna kuca Starcevica, kojoj pripada i pisac ovih redova, a kojoj je sigurno pripadao i fra Ilija Starcevic.