Poštovani
gospodine predsjedavajući Zastupničkog doma, potpredsjedavajući Doma naroda,
poštovani ministri, gospođe i gospode zastupnici, predstavnici diplomatskog
zbora, dame i gospodo, Pružili ste mi izvanrednu čast da budem prvi Predsjednik Republike Hrvatske koji govori pred Parlamentarnom Skupštinom Bosne i Hercegovine. Čast je to koja u meni izaziva snažne osjećaje, prije svega, odgovornost i zahvalnost. Nadasve, gospođe i gospodo - čast je to koja u meni izaziva odgovornost prema budućnosti vaše i naše zemlje i njihovih građana. Ovu bih čast zato želio posvetiti vašoj i našoj djeci, novim generacijama kojima svi dugujemo odgovornost, mirotvornost i viziju prosperiteta.
Republika Hrvatska nije samo susjed Bosni i Hercegovini, nego i iskren prijatelj, partner i saveznik. Zajedno s vama i ostalim našim susjedima, želimo od ove regije, koja je u bližoj i daljnjoj prošlosti često stradala i previše toga propatila, stvoriti prostor trajnog mira, slobode i napretka. Danas sam došao potvrditi to prijateljstvo i savezništvo. Došao sam kao prijatelj k prijateljima, kao susjed k susjedima, bez ikakvih skrivenih namjera, kako bismo mi u Zagrebu rekli, bez fige u džepu.
Bosna i Hercegovina i Hrvatska veoma su posebni susjedi. Toliko posebni da nam, duboko sam uvjeren, sporazum o posebnim odnosima ni ne treba. Da bismo se razumjeli, mi ne trebamo prevoditelje. Samo mudrost i dobrotu. Voljeli to neki ili ne, i naše su kulture i povijest neodvojivo prožete. A povijest nije uvijek ni lijepa ni laka. Ovim su se prostorima stoljećima izmijenjivala pa i prožimale plemenitost, duboka prijateljstva i razumijevanje, ali i zlo, krv i stradanje. I s pravom se pitamo da li Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija jedni drugima predstavljamo prokletstvo prošlosti ili blagoslov budućnosti. Odgovor je u nama, u našoj sposobnosti da iz povijesti izvučemo pouke i te pouke pretvorimo u viziju mirotvorstva, razumijevanja i suradnje.
Ali, što ćemo s našom prošlosti? Sa zlom prošlosti koja nas poput olovnih kugli drži u mjestu, i ne da nam u budućnost? Tu prošlost ne treba zaboraviti, ali u njoj ne smijemo živjeti. Da bi zauvijek ostao u prošlosti, zločin se mora susresti sa svojom kaznom, a žrtve s poštovanjem. Ne postoje zločinački narodi, postoje samo zločinci i zlodjela, koja su to gora kada su počinjena navodno u ime naroda. Ovdje, u Bosni i Hercegovini, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi imaju svoje žrtve, svoje stradalnike prema kojima osjećam duboko poštovanje i sućut, bez obzira kojem narodu pripadaju. Svaki izgubljen život gubitak je sviju nas. Sutra ću otići na mjesta strašnih zločina, da zločin još jednom doživi osudu, da se poklonim žrtvama kojima je jedini grijeh bio što su bili drugi, drukčiji. Pri tom će mi se pridružiti vjerski vođe, političari, građani, rodbina žrtava. Smatram to plemenitom spremnošću na oprost i zajedničku budućnost. Samo pravom i pravdom i možemo naše narode očistiti od zla međusobna okrivljavanja za prošla nedjela, osigurati da se zlo više nikada ne ponovi. Ne dogodilo se nikad više!
Politike koje su devedesetih - bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti -vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu - podjela, posijale su u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče. Došlo je novo doba, doba u kojemu odlučno treba prepoznati pogreške prijašnjih vremena, i hrabro kročiti novim putem, putem koji će trajno u regiji donijeti mir, stabilnost i prosperitet.
Gospođe i gospodo,
Sjetio sam se prošlosti, ali želim razgovarati i o budućnosti, o napretku, suživotu, optimizmu, o europskoj budućnosti. Ta naša europska budućnost nije više puki san, ona je realna, bliska budućnost, gotovo stvarnost. Hrvatska je članica NATO i, vjerujem, vrlo brzo bit će i članica EU. Ali, hrvatski europski projekt neće biti potpun dok u njemu ne bude i naših susjeda, prije svih Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Došao sam ovdje iskazati punu podršku Republike Hrvatske europskoj i euroatlantskoj orijentaciji Bosne i Hercegovine i ponuditi naše partnerstvo. Hrvatska snažno i bez rezerve podupire Bosne i Hercegovine na putu prema NATO savezu i Europskoj Uniji, i spremna je pružiti svaku pomoć. Kao članica Sjevernoatlantskog saveza, Hrvatska danas snažno podupire napredovanje Bosne i Hercegovine prema članstvu kroz prve korake u Akcijskom planu za članstvo (MAP), a tako će biti i ubuduće. O tome smo više puta odlučno govorili na važnim međunarodnim forumima premijerka Jadranka Kosor i ja.
Došlo je novo doba, novo doba koje traži novu politiku. Umjesto nekadašnjih sukoba i konfrontacija, na putu BiH u EU i u NATO, imat ćete punu i bezrezervnu podršku i pomoć Republike Hrvatske .
Zato vas, naše bosanskohercegovačeke prijatelje, pozivam da i vi ostvarite san o Europi. Ne govorim o iluziji. Govorim o nečem vrlo mogućem, nečemu nadohvat. Pa, Hrvatska je na samom pragu ostvarenja tog cilja..
Dopustite mi da upotrijebim daytonsku ustavno-političku frazeologiju: europska je Bosna i Hercegovina vitalni nacionalni interes Hrvatske. Bez obzira koga predstavljate u tijelima vlasti Bosne i Hercegovine, učinite i vi skoro članstvo u Europskoj Uniji – vašim vitalnim nacionalnim interesom za dobrobit vaše zemlje i vaših građana.
Ponudite i vi kao vođe svojim građanima partnerstvo za Europu. Nađite snage da prevladate svoje i njihove sumnje i strahove.
Gospođe i gospodo,
Mi, vaši susjedi, stabilnost i prosperitet Bosne i Hercegovine vidimo i kao naš nacionalni interes, kao zalog, ne samo našeg nego i europskog mira i prosperiteta. Vi ćete uskoro biti u prilici odlučivati o budućnosti vaše zemlje, o ustavnim promjenama koje će jamčiti stabilnost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine. Nijedan od tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ne može sam pronaći formulu uspjeha. Svi mi, vaši susjedi i prijatelji, a i velike svjetske sile, možemo samo ponuditi svoje dobre usluge, svoju pomoć. Ali, ne možemo odlučivati umjesto vas. Bosna i Hercegovina je suverena država tri konstituitvna naroda i građana. Uspjeh leži u tome da nađete formulu jednakopravnosti i zaštite za narode, ali i za svakog pojedinca, na cijelom području vaše lijepe zemlje. Hrvatska je iznimno zainteresirana za uspjeh pregovora, i kao susjed, i kao država koja ima ustavnu obvezu brinuti o Hrvatima koji žive izvan Republike Hrvatske. Snažno potičemo Hrvate u BiH da u dogovoru s druga dva naroda ostvare svoju jednakopravnost. Bosna i Hercegovina je moguća onda ako je istinska zajednica ravnopravnih naroda, država koja će biti dobar dom svakom pojedincu, bez obzira kojemu narodu pripada. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, koji je također u ratu pretrpio mnoga stradanja, čiji je broj u BiH gotovo prepolovljen, duboko vjerujem, prepoznaje Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i državu u kojoj vidi svoju budućnost. Bošnjaci i Srbi njihovi su partneri u projektu europske BiH.
Politike koje su u devedesetim godinama vidjele rješenje u podjeli i razdvajanju, u supremaciji jednih na drugima, u isključivanju drugoga, u nepoštivanju ljudskih prava, u sili i nasilju, u nepravdi i namjernom širenju straha, moraju biti jednom i zauvijek napuštene. Za novo doba treba nam nova politika.
Politika stalnog konfrontiranja i sumnjičenja drugoga treba ustupiti mjesto politici koja će brinuti o slobodi, sigurnosti i prosperitetu čovjeka. Nikada više ne smijemo šovinističkim i ekstremnim politikama dopustiti da ugroze opstojnost, pravo na slobodno izražavanje i puni razvoj identiteta bilo kojeg pojedinca, naroda ili grupe u društvu!
Gospođe i gospodo,
Dok su političke elite zauzete strahovima, nepovjerenjem i prijeporima oko prošlosti, elite kriminalnih miljea koriste slabosti i neprilagođenosti države. One se bez okolišanja koriste prednostima nadnacionalnog globaliziranoga svijeta. Njihov je vitalni interes ograničiti slobodu pojedinca, održati državnu upravu u kaosu i disfunkcionalnosti, umjesto pravne države, održavati koruptivne mreže, udaljiti naše zemlje od EU i EU od naših zemalja. Zar ćemo tolerirati integraciju u kriminalu, a sukobljavati se oko integracije u dobru? Srećom, naše su države prepoznale da protiv organiziranog i transnacionalnog kriminala, protiv ratnog zločina, možemo samo zajedničkim snagama.
Novo vrijeme donosi nove izazove, ponajprije one gospodarske. Regionalna politika i suradnja svih država u regiji, pa i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sve će se više odvijati kroz gospodarsku suradnju, trgovinu, zajedničke gospodarske i infrastrukturalne projekte i nastup na trećim tržištima. Naša su gospodarstva kompatibilna. Danas više no ikada, pod nezadrživom bujicom globalizacije gospodarstva prestaju biti nacionalna. Ona gospodarstva koja ostaju zatvorena u naciji, stagniraju i propadaju. Prosperiraju samo otvorena gospodarstva i otvorena društva s jakom vladavinom prava i dobro organiziranom i funkcionalnom državnom upravom. Siguran sam da naše dvije države trebaju usko surađivati u provedbi naših energetskih politika, prometnoj povezanosti, industriji, poljoprivredi i turizmu. Naša su gospodarstva neraskidivo povezana. Primjerice, koliko god da je izgradnja Koridora V.c, vitalno važna za unutarnji integritet BiH, toliko je važna i za povezivanje sjeverne i južne Hrvatske.
Na kraju, posebno stoga što je ovdje nazočan i diplomatski zbor, dozvolite mi da s ove, najviše govornice u Bosni i Hercegovini pozovem sve vas predstavnike političkih stanaka, Europsku Uniju, Sjedinjene Države i cijelu međunarodnu zajednicu, a posebno našu susjedu Republiku Srbiju, jer u tome se ostvaruje i njezin vitalni interes: Ujedinimo naše glave i naše ruke za Bosnu i Hercegovinu!
Svi mi – Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Europljani općenito – moramo naći snage da prevladamo sumnje i strahove, da izađemo iz začaranog kruga u koji nas je uvela loša politika iz prethodnih vremena.
To je moguće jedino ako jednakopravnost naroda i zaštitu pojedinca stavimo u središte svoga političkog i javnog djelovanja. Svatko je slobodan da bude Hrvat, Bošnjak, Srbin Židov, ili Rom, pravoslavan, musliman, katolik, ili ateist. Svaki pojedinac neka ima slobodu da ostvaruje svoje pravo da bude zdrav, obrazovan i sretan. Postavimo u središte svojih vitalnih interesa narode i pojedince koji žele mir i slobodu za sebe, svoje najbliže i za buduće generacije. Koji nisu zarobljenici prošlosti i ne strahuju od budućnosti. One koji žele vidjeti – što prije – da se na sve građanke i građane odnosi europsko načelo slobode kretanja bez viza, bez čvrstih granica među državama i narodima, bez osjećaja da su u Europi gosti ili da su u njoj neravnopravni. Ta vizija budućnosti jest ono što nas sve čvrsto povezuje.
U izgradnji takve budućnosti, želim svima vama, nama i cijeloj Bosni i Hercegovini mnogo uspjeha.
Hvala.