Govor predsjednika Josipovića koji je digao prašinu
Poštovani
gospodine predsjedavajući Zastupničkog doma, potpredsjedavajući Doma naroda,
poštovani ministri, gospođe i gospode zastupnici, predstavnici diplomatskog
zbora, dame i gospodo,
Pružili ste mi izvanrednu čast da budem prvi Predsjednik Republike Hrvatske koji
govori pred Parlamentarnom Skupštinom Bosne i Hercegovine. Čast je to koja u
meni izaziva snažne osjećaje, prije svega, odgovornost i zahvalnost. Nadasve,
gospođe i gospodo - čast je to koja u meni izaziva odgovornost prema budućnosti
vaše i naše zemlje i njihovih građana. Ovu bih čast zato želio posvetiti vašoj i
našoj djeci, novim generacijama kojima svi dugujemo odgovornost, mirotvornost i
viziju prosperiteta.
Republika Hrvatska nije samo susjed Bosni i Hercegovini, nego i iskren prijatelj,
partner i saveznik. Zajedno s vama i ostalim našim susjedima, želimo od ove
regije, koja je u bližoj i daljnjoj prošlosti često stradala i previše toga
propatila, stvoriti prostor trajnog mira, slobode i napretka. Danas sam došao
potvrditi to prijateljstvo i savezništvo. Došao sam kao prijatelj k prijateljima,
kao susjed k susjedima, bez ikakvih skrivenih namjera, kako bismo mi u Zagrebu
rekli, bez fige u džepu.
Bosna i Hercegovina i Hrvatska veoma su posebni susjedi. Toliko posebni da nam,
duboko sam uvjeren, sporazum o posebnim odnosima ni ne treba. Da bismo se
razumjeli, mi ne trebamo prevoditelje. Samo mudrost i dobrotu. Voljeli to neki
ili ne, i naše su kulture i povijest neodvojivo prožete. A povijest nije uvijek
ni lijepa ni laka. Ovim su se prostorima stoljećima izmijenjivala pa i prožimale
plemenitost, duboka prijateljstva i razumijevanje, ali i zlo, krv i stradanje. I
s pravom se pitamo da li Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
i Srbija jedni drugima predstavljamo prokletstvo prošlosti ili blagoslov
budućnosti. Odgovor je u nama, u našoj sposobnosti da iz povijesti izvučemo
pouke i te pouke pretvorimo u viziju mirotvorstva, razumijevanja i suradnje.
Ali, što ćemo s našom prošlosti? Sa zlom prošlosti koja nas poput olovnih kugli
drži u mjestu, i ne da nam u budućnost? Tu prošlost ne treba zaboraviti, ali u
njoj ne smijemo živjeti. Da bi zauvijek ostao u prošlosti, zločin se mora
susresti sa svojom kaznom, a žrtve s poštovanjem. Ne postoje zločinački narodi,
postoje samo zločinci i zlodjela, koja su to gora kada su počinjena navodno u
ime naroda. Ovdje, u Bosni i Hercegovini, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi imaju svoje
žrtve, svoje stradalnike prema kojima osjećam duboko poštovanje i sućut, bez
obzira kojem narodu pripadaju. Svaki izgubljen život gubitak je sviju nas. Sutra
ću otići na mjesta strašnih zločina, da zločin još jednom doživi osudu, da se
poklonim žrtvama kojima je jedini grijeh bio što su bili drugi, drukčiji. Pri
tom će mi se pridružiti vjerski vođe, političari, građani, rodbina žrtava.
Smatram to plemenitom spremnošću na oprost i zajedničku budućnost. Samo pravom i
pravdom i možemo naše narode očistiti od zla međusobna okrivljavanja za prošla
nedjela, osigurati da se zlo više nikada ne ponovi. Ne dogodilo se nikad više!
Politike koje su devedesetih - bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili
ludosti -vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu - podjela, posijale su
u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama zlosretno sjeme. Zavedeni su
narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune
raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i
Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga
društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i
multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom
u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je
takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i
danas muče. Došlo je novo doba, doba u kojemu odlučno treba prepoznati pogreške
prijašnjih vremena, i hrabro kročiti novim putem, putem koji će trajno u regiji
donijeti mir, stabilnost i prosperitet.
Gospođe i gospodo,
Sjetio sam se prošlosti, ali želim razgovarati i o budućnosti, o napretku,
suživotu, optimizmu, o europskoj budućnosti. Ta naša europska budućnost nije
više puki san, ona je realna, bliska budućnost, gotovo stvarnost. Hrvatska je
članica NATO i, vjerujem, vrlo brzo bit će i članica EU. Ali, hrvatski europski
projekt neće biti potpun dok u njemu ne bude i naših susjeda, prije svih Bosne i
Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Došao sam ovdje iskazati punu podršku Republike
Hrvatske europskoj i euroatlantskoj orijentaciji Bosne i Hercegovine i ponuditi
naše partnerstvo. Hrvatska snažno i bez rezerve podupire Bosne i Hercegovine na
putu prema NATO savezu i Europskoj Uniji, i spremna je pružiti svaku pomoć. Kao
članica Sjevernoatlantskog saveza, Hrvatska danas snažno podupire napredovanje
Bosne i Hercegovine prema članstvu kroz prve korake u Akcijskom planu za
članstvo (MAP), a tako će biti i ubuduće. O tome smo više puta odlučno govorili
na važnim međunarodnim forumima premijerka Jadranka Kosor i ja.
Došlo je novo doba, novo doba koje traži novu politiku. Umjesto nekadašnjih
sukoba i konfrontacija, na putu BiH u EU i u NATO, imat ćete punu i bezrezervnu
podršku i pomoć Republike Hrvatske .
Zato vas, naše bosanskohercegovačeke prijatelje, pozivam da i vi ostvarite san o
Europi. Ne govorim o iluziji. Govorim o nečem vrlo mogućem, nečemu nadohvat. Pa,
Hrvatska je na samom pragu ostvarenja tog cilja..
Dopustite mi da upotrijebim daytonsku ustavno-političku frazeologiju: europska
je Bosna i Hercegovina vitalni nacionalni interes Hrvatske. Bez obzira koga
predstavljate u tijelima vlasti Bosne i Hercegovine, učinite i vi skoro članstvo
u Europskoj Uniji – vašim vitalnim nacionalnim interesom za dobrobit vaše zemlje
i vaših građana.
Ponudite i vi kao vođe svojim građanima partnerstvo za Europu. Nađite snage da
prevladate svoje i njihove sumnje i strahove.
Gospođe i gospodo,
Mi, vaši susjedi, stabilnost i prosperitet Bosne i Hercegovine vidimo i kao naš
nacionalni interes, kao zalog, ne samo našeg nego i europskog mira i
prosperiteta. Vi ćete uskoro biti u prilici odlučivati o budućnosti vaše zemlje,
o ustavnim promjenama koje će jamčiti stabilnost i funkcionalnost Bosne i
Hercegovine. Nijedan od tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ne
može sam pronaći formulu uspjeha. Svi mi, vaši susjedi i prijatelji, a i velike
svjetske sile, možemo samo ponuditi svoje dobre usluge, svoju pomoć. Ali, ne
možemo odlučivati umjesto vas. Bosna i Hercegovina je suverena država tri
konstituitvna naroda i građana. Uspjeh leži u tome da nađete formulu
jednakopravnosti i zaštite za narode, ali i za svakog pojedinca, na cijelom
području vaše lijepe zemlje. Hrvatska je iznimno zainteresirana za uspjeh
pregovora, i kao susjed, i kao država koja ima ustavnu obvezu brinuti o Hrvatima
koji žive izvan Republike Hrvatske. Snažno potičemo Hrvate u BiH da u dogovoru s
druga dva naroda ostvare svoju jednakopravnost. Bosna i Hercegovina je moguća
onda ako je istinska zajednica ravnopravnih naroda, država koja će biti dobar
dom svakom pojedincu, bez obzira kojemu narodu pripada. Hrvatski narod u Bosni i
Hercegovini, koji je također u ratu pretrpio mnoga stradanja, čiji je broj u BiH
gotovo prepolovljen, duboko vjerujem, prepoznaje Bosnu i Hercegovinu kao svoju
domovinu i državu u kojoj vidi svoju budućnost. Bošnjaci i Srbi njihovi su
partneri u projektu europske BiH.
Politike koje su u devedesetim godinama vidjele rješenje u podjeli i razdvajanju,
u supremaciji jednih na drugima, u isključivanju drugoga, u nepoštivanju
ljudskih prava, u sili i nasilju, u nepravdi i namjernom širenju straha, moraju
biti jednom i zauvijek napuštene. Za novo doba treba nam nova politika.
Politika stalnog konfrontiranja i sumnjičenja drugoga treba ustupiti mjesto
politici koja će brinuti o slobodi, sigurnosti i prosperitetu čovjeka. Nikada
više ne smijemo šovinističkim i ekstremnim politikama dopustiti da ugroze
opstojnost, pravo na slobodno izražavanje i puni razvoj identiteta bilo kojeg
pojedinca, naroda ili grupe u društvu!
Gospođe i gospodo,
Dok su političke elite zauzete strahovima, nepovjerenjem i prijeporima oko
prošlosti, elite kriminalnih miljea koriste slabosti i neprilagođenosti države.
One se bez okolišanja koriste prednostima nadnacionalnog globaliziranoga svijeta.
Njihov je vitalni interes ograničiti slobodu pojedinca, održati državnu upravu u
kaosu i disfunkcionalnosti, umjesto pravne države, održavati koruptivne mreže,
udaljiti naše zemlje od EU i EU od naših zemalja. Zar ćemo tolerirati
integraciju u kriminalu, a sukobljavati se oko integracije u dobru? Srećom, naše
su države prepoznale da protiv organiziranog i transnacionalnog kriminala,
protiv ratnog zločina, možemo samo zajedničkim snagama.
Novo vrijeme donosi nove izazove, ponajprije one gospodarske. Regionalna
politika i suradnja svih država u regiji, pa i Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
sve će se više odvijati kroz gospodarsku suradnju, trgovinu, zajedničke
gospodarske i infrastrukturalne projekte i nastup na trećim tržištima. Naša su
gospodarstva kompatibilna. Danas više no ikada, pod nezadrživom bujicom
globalizacije gospodarstva prestaju biti nacionalna. Ona gospodarstva koja
ostaju zatvorena u naciji, stagniraju i propadaju. Prosperiraju samo otvorena
gospodarstva i otvorena društva s jakom vladavinom prava i dobro organiziranom i
funkcionalnom državnom upravom. Siguran sam da naše dvije države trebaju usko
surađivati u provedbi naših energetskih politika, prometnoj povezanosti,
industriji, poljoprivredi i turizmu. Naša su gospodarstva neraskidivo povezana.
Primjerice, koliko god da je izgradnja Koridora V.c, vitalno važna za unutarnji
integritet BiH, toliko je važna i za povezivanje sjeverne i južne Hrvatske.
Na kraju, posebno stoga što je ovdje nazočan i diplomatski zbor, dozvolite mi da
s ove, najviše govornice u Bosni i Hercegovini pozovem sve vas predstavnike
političkih stanaka, Europsku Uniju, Sjedinjene Države i cijelu međunarodnu
zajednicu, a posebno našu susjedu Republiku Srbiju, jer u tome se ostvaruje i
njezin vitalni interes: Ujedinimo naše glave i naše ruke za Bosnu i Hercegovinu!
Svi mi – Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Europljani općenito – moramo naći snage da
prevladamo sumnje i strahove, da izađemo iz začaranog kruga u koji nas je uvela
loša politika iz prethodnih vremena.
To je moguće jedino ako jednakopravnost naroda i zaštitu pojedinca stavimo u
središte svoga političkog i javnog djelovanja. Svatko je slobodan da bude Hrvat,
Bošnjak, Srbin Židov, ili Rom, pravoslavan, musliman, katolik, ili ateist. Svaki
pojedinac neka ima slobodu da ostvaruje svoje pravo da bude zdrav, obrazovan i
sretan. Postavimo u središte svojih vitalnih interesa narode i pojedince koji
žele mir i slobodu za sebe, svoje najbliže i za buduće generacije. Koji nisu
zarobljenici prošlosti i ne strahuju od budućnosti. One koji žele vidjeti – što
prije – da se na sve građanke i građane odnosi europsko načelo slobode kretanja
bez viza, bez čvrstih granica među državama i narodima, bez osjećaja da su u
Europi gosti ili da su u njoj neravnopravni. Ta vizija budućnosti jest ono što
nas sve čvrsto povezuje.
U izgradnji takve budućnosti, želim svima vama, nama i cijeloj Bosni i
Hercegovini mnogo uspjeha.
Hvala.
Izvor teksta: Vecernji list
Komentar webmastera naše stranice; I pored najbolje volje da
nadjem nesto sporno u ovom govoru, to nisam uspio. Kao da je govorio u ime svih
ljudi čistog srca i mogu samo reći da dolazi vrijeme ovakvih,
hrabrih političara, koji će povratiti povjerenje jednih u druge na ovim našim
napaćenim prostorima, koji će jednom za svagda završiti ovaj rat. Dosta je bilo
govora mržnje, vrijeme je za govore saradnje, žaljenja zbog toga što se desilo,
s pogledom na budućnost.
Nekoliko dana nakon posjete predsjednika Josipovića Bosni i Hercegovini, nikako
da se smanji medijska pozornost koju je taj posjet izazvao. Evo kako se na njega
osvrće portal Dnevni list, koji iznosi i pozadinu cijelog tog posjeta.
Spremali se prosvjedi protiv Josipovića!?
Piše: I. Marić
SARAJEVO - Posjet predsjednika RH Ive Josipovića središnjoj Bosni i
Mostaru protekao je u znaku brojnih skandala i mučnih situacija, a čak je u
jednom trenutku prijetilo i izbijanje masovnih prosvjeda izmanipuliranih
braniteljskih udruga na području Lašvanske doline, što su, prema pouzdanim
informacijama, spriječili tamošnji utjecajni svećenici i neki lokalni političari.
Ignoriranje dolaska hrvatskoga predsjednika, koji je i hrvatskim strankama želio
pružiti ruku pomirenja i pokazati da nije osvetoljubiv iako su hrvatske stranke
tijekom izbora za predsjednika RH bile isključivo protiv njega i pozivale su
članstvo da glasuju za njegovoga protivnika Milana Bandića, barem kad se drugoga
dana posjeta tiče, bilo je u organizaciji HDZ-a BiH i čelnika te stranke Dragana
Čovića.
U Ahmićima izostao vrh HDZ-a
Dvije stvari su dokaz za tvrdnju da je Dragan Čović bojkotirao dolazak
predsjednika Josipovića i u središnju Bosnu i u Mostar. Naime, tijekom posjeta
Ahmićima i Križančevu selu nije bilo niti jednoga visokopozicioniranoga
dužnosnika HDZ-a BiH s toga područja, poput zamjenika i dopredsjednika stranke
Nike Lozančića i Marinka Ćavare ili, recimo, Lidije Bradara, koja je članica
Predsjedništva HDZ-a BiH. Bili su nazočni samo lokalni stranački dužnosnici. U
Mostaru predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nije bio u pratnji predsjednika RH
Ive Josipovića kad je posjetio Aluminij niti je bio na sastanku čelnika
kreševske šestorke i hrvatskoga predsjednika u Konzulatu RH u Mostaru. Marinko
Ćavara, dopredsjednik HDZ-a BiH, je prenio stranačke poruke visokome gostu iz
Zagreba.
Čović se uvrijedio
Neslužbeno, Dragan Čović bio je ljut na Ivu Josipovića što nije već prvoga dana
posjetio Mostarski sajam, kako mu je, navodno, obećao nedavno u Zagrebu, gdje se
predsjednik Josipović, po zamisli Dragana Čovića, trebao sastati s Borisom
Tadićem i Harisom Silajdžićem. Na taj bi način Čović pokupio važne političke
poene i bilo mu je jako stalo do takvoga “spoja”. Također, prema drugim izvorima,
neki “odani” i povjerljivi ljudi iz SDP-a BiH, ali i nekih hrvatskih stranaka,
nekoliko dana prije dolaska Josipovića u BiH upozorili su predsjednika RH na
veliku zamku koju mu sprema zapravo Dragan Čović. Nije, naime, ništa sporno što
je sajam u Mostaru otvorio Boris Tadić i što je trebalo doći do sastanka njih
dvojice sa Silajdžićem, problem je bio dolazak premijera RS-a Milorada Dodika.
Poznato je kako Dodika službena hrvatska politika želi pod svaku cijenu
zaobilaziti i to je navodno ključni razlog što je Josipović izbjegao dolazak već
na otvaranje Mostarskog sajma.
Komšić prepreka
Neki ljudi iz Čovićeva okruženja ne kriju da je njihov šef bio iznimno ljut na
Ivu Josipovića zbog poziva Željku Komšiću da sudjeluje na sastanku s kreševskom
šestorkom. Da je Čović uistinu pokrenuo kampanju ignoriranja predsjednika RH,
svjedoče i istupi raznih veteranskih udruga i priopćenja koje su uputili
Čovićevi ljudi. U središnjoj Bosni situacija je bila još napetija i samo
zahvaljujući mudrosti i utjecaju nekih svećenika i lokalnih političara,
braniteljske udruge nisu organizirale masovne prosvjede, navodno, zbog famoznog
žaljenja za sudjelovanjem RH u podjeli BiH i Josipovićeva odlaska u Ahmiće, gdje
je uostalom bio i kardinal Vinko Puljić. Čovićevi ljudi su tijekom cijeloga dana
slali na tisuće SMS poruka u kojima su pozivali na osudu i bojkot Josipovićeva
dolaska u središnju Bosnu i Mostar.
Sve to baca mrlju na jednu iznimno dobru i prihvatljivu gestu i namjeru
predsjednika RH. On je želio dati potporu državi BiH, ali i opstanku Hrvata u
BiH.
Učinci posjeta
Nekima je to očigledno zasmetalo i na svaki način su željeli umanjiti učinke
njegovoga dvodnevnoga boravka u BiH. Posjet predsjednika RH se ipak može
smatrati uspješnim s pozicije službene hrvatske politike. O tome svjedoče brojne
pozitivne reakcije kako u BiH, tako i u svijetu, a najbitnija je svakako ona iz
Washingtona. Ona će, nažalost, biti i dalje motivom za daljnje međustranačke
optužbe na hrvatskoj političkoj pozornici u BiH. A upravo je trebalo biti
obrnuto.Trebao je to biti dodatni motiv i snaga za istinsko okupljanje i
jedinstvo u trenucima kada stalno kukaju nad sudbinom svoga naroda i kršenjem
njegovih ustavnih prava.